O Klubu

Zašto ići težim, trnovitim putem? Zašto planinarskom klubu dati ime nepoznatog brdašca od 214m, marketinški nezahvalno, ime koje se nejasno čuje, slabo pamti, teško izgovara.

Zato što se sa njegovih 180 metara vidi 2500 godina daleko, zato što je śedok našeg postojanja, a ne reklama.

Zato što je to ime što ne zvuči, nego odjekuje. Zato, da za jezik zapinje i opominje da ga češće izgovaramo, da ne bi postali nijemi, da ne bi nestali.

Oblun, da promovišemo svoju prošlost, da možemo reći da smo bili, da jesmo i da ćemo biti! Drvo plitkog ili prekinutog korijena pada pod naletom jačeg vjetra ili teretom snijega, kuća se ruši ako joj izvučete kamenje iz osnove.

Oblun da se duboko zamislimo nad sobom.

Oblun, jer su mu temelji ogromni, kiklopski, ne daju se ukloniti ili ugraditi u tuđu kuću, tuđu prošlost (a u našoj plitkoj svijesti i nauci još nije našao mjesto)?!

Oblun,  jer je sa Medunom i Samoborom, jedan od stožernih gradova antičke Crne Gore, jer sažima  Ilire, Grke, Tračane, Rimljane, Slovene. Ali, sa svoja 2 i po milenijuma “nije dorastao” da bude uvršten u spomenike kulture Crne Gore, a jesu neke seoske crkve iz 19. ili kućerine iz 20. stoljeća.

Oblun, jer izaziva ponos, daje snagu, vjeru i nadu.

 

ŠTO JE OBLUN (Obolon)?

Grad-tvrđava, jugoistočno od lješkopoljskog sela Grbavci, na najnižoj od tri glavice istoimenog brda, između Morače i Maloga blata. Kiklopski blokovi u temeljima stari su više hiljada godina. Zbog dominantnog položaja i mogućnosti kontrole Skadarskog jezera i Zetske ravnice, Oblun je odigrao značajnu ulogu u III Ilirsko-Rimskom ratu.

„Ljetopis popa Dukljanina“ navodi da su Vizantinci, polovinom XII vijeka, poslije opsade utvrđenog kastela Obolon, zarobili dukljanskog kralja Đorđa, zatočili ga u Carigradu, đe je i umro. (Đorđe je unuk prvog crnogorskog kralja Mihaila, koji je kraljevske insignije stekao 1076 god).

Pravilan pravougaoni oblik Obluna, uprkos nepovoljnoj konfiguraciji terena, ukazuje da vjerovatno potiče iz antičkog, rimskog ili vizantijskog perioda. Sastojao se iz „gornjeg” i „donjeg grada”. Śeverozapadni zid od megalitskih blokova dug je oko 70 metara. Śeveroistočni i jugoistočni zid očuvani su djelimično, a na jugozapadu zbog vertikalnih stijena vjerovatno nije ni postojao. Skoro u centru utvrđenja, na kamenitom platou, nalaze se ostaci jednobrodne crkve. Na obližnjim brdima je i nekoliko velikih ilirskih mogila.

Zoran S Mirotić

 

Komentariši